Prelom kuka: Uzroci i liječenje

Kuk predstavlja zglob koji povezuje butnu kost (femur) sa karličnom kosti. Kuk spada u grupu pokretljivih zglobova i jedan je od najsloženijih zglobova u ljudskom telu. Omogućava pokretanje donjih ekstremiteta u širokom rasponu i njegovo normalno funkcionisanje od presudnog je značaja za hodanje.

Prelom kuka

Kukovi

Iako se može lokalizovati na raznim delovima zgloba, kada govorimo o prelomu kuka uglavnom mislimo na prelome gornjeg dela femura, u blizini spajanja sa karličnom kosti.

Mesto preloma (da li je u pitanju glava ili vrat butne kosti, subtrohanterični ili intertrohanterični) bitno je identifikovati, zbog metode lečenja i rehabilitacije pacijenta. Najčešći prelomi su intertrohanterični – prelomi vrata butne kosti, koji nastaju između malog i velikog trohantera (trohanteri su ispupčenja na gornjem delu vrata butne kosti).

Zavisno od vrste i jačine preloma simtomi mogu biti različiti, ali prelom kuka karakterišu bol i onemogućenost pokreta strane na kojoj se desio prelom. U težim slučajevima pacijenti mogu imati povrede unutrašnjih organa i mogu biti u stanju šoka.

Sadržaj Članka

Ko je u rizičnoj grupi za prelom kuka?

Prelom kuka je ozbiljna povreda koja koja zahvata mahom stariju populaciju. Atrofirani mišići, krte kosti, poremećaji centra za ravnotežu – razlozi su koji dovode do pomenute povrede. Prelomi se dešavaju u većini slučajeva zbog pada, mada kada su kosti krte može se slomiti i u stanju mirovanja ili tokom obavljanja svakodnevnih poslova.

Žene su podložnije prelomima kuka bar dva do tri puta više nego muškarci. Osteoporoza, koja češće zahvata žene nego muškarce, dovodi do smanjene gustine kostiju, koje postaju krte i lako lomljive. Lekovi kao što su kortikosteroidi, lekovi za pritisak ili sedativi mogu loše uticati na jačinu kostiju, odnosno mogu poremetiti ravnotežu i time doprineti padu.

Starija populacija, koja pati od niza pridruženih bolesti, kao što su visok ili nizak pritisak, dijabetes, Parkinsonova bolest, artritis i slično, imaju povećan rizik za prelom kuka. Nakon preloma njihova funkcionalnost je oslabljena, a smrtnost u narednih godinu dana nastupa u 20% slučajeva.

U drastično manjem procentu prelomi kuka se dešavaju i kod mlađe populacije, uglavnom u vidu sportskih povreda ili tokom saobraćajnih nesreća.

Kako znati da je neko slomio kuk?

Znak koji je najbolji indikator jeste bol u predelu kuka. Povređena osoba ne može da se osloni na stranu na kojoj se prelom desio, očekivana je pojava modrica i otoka, a moguće je i ozbiljnije krvarenje ukoliko je prelom povredio okolne krvne sudove. Noga na strani na kojoj je polomljen kuk može biti kraća ili ležati pod čudnim uglom.

Bolesnik nakon preloma kuka ne može da ustane, niti da se osloni na povređenu nogu. U ovakvim slučajevima, najgore što možete da učinite jeste da pokušavate da podignete bolesnika. Svako cimanje i trzanje nose rizik od još veće povrede, a povređenoj osobi nanosite bol. Pozovite pomoć i sačekajte sanitetsko vozilo za prevoz bolesnika. Osoblje saniteta je obučeno i iskusno, stoga će na najbezbedniji mogući način obaviti imobilizaciju i prevoz bolesnika do najbliže zdravstvene ustanove gde će mu biti ukazana stručna pomoć.

Terapija – Lečenje

Nakon što je prevoz bolesnika sproveden bezbedno, utvrđuje se mesto preloma rendgenskim zracima ili magnetnom rezonancom. U zavisnosti od mesta i težine preloma, medicinsko osoblje se odlučuje za način lečenja. Postoje dve opcije – konzervativni i hirurški pristup izlečenju.

Konzervativno lečenje podrazumeva strogo mirovanje u dužem vremenskom periodu. Kod starijih pacijenata, dugotrajno ležanje, pored atrofije mišića, može dovesti do problema sa disajnim putevima i srcem, a ishod je neizvestan. Stoga se većina lekara odlučuje za hiruršku metodu.

Hirurška metoda podrazumeva repoziciju (prilikom iščašenja kuka), fiksaciju slomljene kosti, kao i ugradnju veštačkog kuka. Polomljene kosti se metodom zašrafljivanja mogu pričvrstiti jedna za drugu, a ukoliko su kosti oštećene može se raditi delimična ili kompletna zamena kuka protezom.

Rizik od hirurškog lečenja se povećava sa starošću pacijenta, a posebno su ugroženi ljudi stariji od osamdeset godina, kod kojih može doći do celog niza postoperativnih komplikacija.

Prevencija!

Prelom kuka se može izbeći i u poznim godinama, ukoliko se primene preventivne mere. Očuvanje zdravlja i jačine kostiju od krucijalnog je značaja. Lagana fizička aktivnost i uzimanje kalcijuma i vitamina D preporučuje se svima, a naročito ženama u menopauzi i nakon nje.

Za žene u menopauzi preporučuje se test merenja gustine kostiju, kako bi se utvrdilo da li je osteoporoza prisutna i kako je lečiti, odnosno izbeći adekvatnom prevencijom ukoliko nije.

Sprečavanje padova podjednako je bitno kao prethodno navedene stavke. Čvrsto fiksirani tepisi, rukohvati u tuš kabinama ili kadama, dobro osvetljenje i stabilni gelenderi na stepeništu mogu sačuvati osobu starije životne dobi od ozbiljnih povreda. Osobama sa povećanim rizikom od preloma kuka savetuje se nošenje štitnika za kukove. Štitnici su mekani i štite kukove u slučaju pada.