Ukusna keleraba (Brassica oleracea var. Gongylodes) je dio obitelji kupusnjača, ali osim listova, nema ništa zajedničko sa srodnim lisnatim povrćem. Biljka je neobična zbog stabljike i ploda u obliku jabuke, iz kojeg rastu lisnate peteljke. Naročito je omiljena u Njemačkoj i Indiji, mada se najviše uzgaja u sjevernoj i zapadnoj Europi, odakle i potječe.

Keleraba
Kultivirana je sorta divljeg kupusa, ime je dobila od njemačkih riječi “kohl” (kupus) i “rube” (repa) jer podsjeća na ove namirnice. Ukus i struktura kelerabe su slični srcu kupusa. Postoji nekoliko sorti, koje se razlikuju po ukusu i boji, koje variraju od blijedozelene do tamnoljubičaste nijanse.
Keleraba se jede samo dok je mlada, tada je vrlo sočna, meka i ukusna, pa se najčešće koristi kao salata, dok se starija uglavnom kuha, pirja ili peče. Od mladog ploda priprema se i svjež sok prijatnog okusa, ako ne stoji dugo, jer vremenom dobiva ljutu aromu, a mirisom podsjeća na sumpor.
Za ovu namirnicu je karakteristično da ne može se čuva izvan hladnjaka ili zamrzivača, jer postaje drvenasta, tvrda i neukusna. U zamrzivaču može se čuva nekoliko mjeseci.
Sadržaj Članka
Mlado lišće i stabljika su također jestivi, sadrže mnoštvo važnih vitamina i minerala, posebno karoten i fosfor.
Listovi su naročito bogati provitaminom vitamina A, važnim za očuvanje stanica. Iz tog razloga nutricionisti savjetuju da se i ovi dijelovi kelerabe koriste u prehrani, primjerice za pripremu čorbe.
Iako ima malo kalorija, daje osjećaj sitosti koji dugo traje.
Sadrži 6,2 posto ugljikohidrata, 1,7 posto belačevina i masti u tragovima. Odličan je izvor vitamina C (62 mg u 100 g ploda), što je čak 78 posto preporučene dnevne potrebe. Ovo je vrlo značajan detalj, jer vitamin C jača imunitet, regulira metabolizam i neutralizira djelovanje slobodnih radikala. Keleraba sadrži i tijamin, niacin, pantotensku i folnu kiselinu, vitamin B6. Od minerala najviše ima kalcija, željeza, magnezija, fosfora, bakra i mangana.
Bogat je izvor i biljnih vlakana, važnih ne samo za probavu, već i za cjelokupno zdravlje organizma. Upravo su oni zaslužni što se osjećamo sito kada jedemo kelerabu, pa je ona pogodna za osobe koje žele smršaviti.
Što se tiče ljekovitosti, dokazano je da pozitivno djeluje na kardiovaskularni sustav, a smanjuje i količinu lošeg (LDL) kolesterola.
Redovna upotreba svježeg ploda poboljšava apsorpciju željeza odgovornog za opskrbu krvi kisikom, čime se povećava energija. Ovo povrće povoljno djeluje i na zdravlje kostiju, limfni i probavni sustav, vezivno tkivo, zube i desni. Pokazala se i vrlo učinkovitom kod ublažavanja edema, kandidijaze i virusnih infekcija. S obzirom na to da stabilizira razinu šećera u krvi, preporučuje se kod hipoglikemije i dijabetesa. Ako se redovito jede, sprečava pojavu bubrežnih kamenaca, a zahvaljujući kaliju regulira krvni tlak. Preporučuje se i kod opstipacije, a stručnjaci tvrde i da pomaže u prevenciji karcinoma debelog crijeva.
SA VOĆEM, MESOM, RIBOM
Keleraba bi trebali jesti svježa, jer termičkom obradom gubi vitamin C. Mladi, sirovi plodovi dodaju se u sezonske salate, kao iu voćne i one sa ribom, mesom, sirom. Začinjava octena i jogurtnim preljevima ili se dodaje sok citrusa. Koristi se i kao začin za kruh, kao iu jelima s ribom i mesom.
Ako mora se termički obrađuje, cijeli plod se kuha oko 30 minuta, a isječena deset, da malo smekša. Ukusna je i ako se priprema na pari, pirja, kuha pa pohuje ili peče u pećnici.
ZIMSKA BRZA SALATA
Izrendajte svježu ljubičastu kelerabu, bijelu i crnu rotkvu, pa ih ulijte u veću zdjelu i promiješajte. Dodajte malo jabučnog octa i maslinovog ulja, možete i sok od limuna ili naranče umjesto octa. Na kraju salatu prelijte s malo kiselog vrhnja i poslužite odmah.