Gluten i štitnjača: 10 znakova da vam je gluten bolestan! Imajte na umu prije nego što bude prekasno

Hormoni su osnovne biohemijske supstance koje regulišu gotovo sve fiziološke funkcije u tijelu. Proizvode ih žlijezde endokrinog sistema i, kada dospiju u krvotok, putuju ka različitim dijelovima tijela gdje se vezuju za specifične receptore na membranama ćelija. Ovaj proces omogućava hormonima da prenesu signal ili informaciju do određenog organa ili tkiva, pokrećući razne funkcije u organizmu. Na primjer, hormoni štitnjače, T3 i T4, proizvode se u štitnjači i putem krvotoka dolaze do ciljanih ćelija u tijelu gdje obavljaju niz važnih zadataka, kao što su regulacija metabolizma, temperature tijela i energetskih nivoa.

Svaki hormon ima jedinstveni receptor kojem se „pristaje“, slično ključu koji odgovara samo jednoj bravi. Bez tog specifičnog receptora, hormon ne može ostvariti svoju funkciju. Na primjer, tiroidni hormoni utiču na tijelo samo kada se vežu za specifične receptore za štitnjaču, smještene na površini ćelija. Bez tog vezivanja, hormoni ne mogu uticati na ćelije, što može dovesti do hormonalnih disbalansa i brojnih zdravstvenih problema.

Štitna žlijezda, smještena na prednjem dijelu vrata, ponekad se naziva „glavnim regulatorom hormona“ zbog njenog uticaja na skoro sve aspekte fiziološkog funkcionisanja tijela. Ona proizvodi hormone koji regulišu mnoge osnovne tjelesne funkcije, uključujući metabolizam, rast, razvoj i ravnotežu energije. Bez optimalne funkcije štitne žlijezde, tijelo može biti pogođeno nizom problema – od umora i slabosti do težih poremećaja u radu srca i mozga. Receptori za hormone štitne žlijezde nalaze se u svakoj ćeliji našeg organizma, a, zajedno s receptorima za vitamin D, predstavljaju esencijalne strukture za pravilno funkcionisanje ćelija.

Jedno od najčešćih oboljenja štitnjače je hipotireoza, stanje koje nastaje zbog nedovoljne proizvodnje hormona T3 i T4. Ova bolest pogađa milione ljudi širom svijeta, a žene su posebno podložne – jedna od osam žena tokom života može doživjeti neki oblik problema sa štitnom žlijezdom. Simptomi hipotireoze uključuju umor, depresiju, osjećaj hladnoće, usporen rad srca, suvu kožu, i nakupljanje kilograma. Zbog širokog spektra simptoma, hipotireoza može proći nezapaženo ili se pogrešno dijagnostikovati, iako njeni efekti na tijelo mogu biti duboko štetni.

Povezanost glutena s funkcijom štitne žlijezde sve više privlači pažnju stručnjaka. Mnoge disfunkcije štitnjače, poput Hashimotovog tiroiditisa, zapravo su autoimune prirode. Autoimune bolesti nastaju kada tijelo, iz nejasnih razloga, počne napadati sopstvene ćelije. U slučaju Hashimotovog tiroiditisa, tijelo proizvodi antitijela koja napadaju štitnu žlijezdu, izazivajući upalu i smanjenje njene funkcije. Gluten, protein prisutan u žitaricama poput pšenice, raži i ječma, može dodatno otežati ovu situaciju.

Kada gluten dospije u probavni trakt, on se razlaže u manji molekul koji kod određenih osoba može izazvati oslobađanje zonulina, proteina koji povećava propusnost crijevne membrane. To znači da crijevni zid postaje propustljiviji, omogućavajući različitim česticama, uključujući molekule glutena, da prođu u krvotok. Kada gluten dospije u krvotok, imunološki sistem ga prepoznaje kao „neprijatelja“ i počinje proizvoditi antitijela kako bi ga eliminisao.

Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste proces poznat kao molekularna mimikrija. Struktura glutena slična je strukturi tkiva štitne žlijezde, pa imunološki sistem ponekad greškom napada i štitnu žlijezdu, misleći da se bori protiv glutena. Tako se postepeno oštećuje tkivo štitnjače, što smanjuje njenu funkciju i može dovesti do razvoja autoimunih bolesti.

Mnogi ljudi misle da intolerancija na gluten podrazumijeva isključivo celijakiju, autoimunu bolest koja napada crijeva i utiče na apsorpciju hranljivih materija. Međutim, netolerancija na gluten može imati mnogo oblika. Procjenjuje se da oko 5% populacije pati od nekog oblika osjetljivosti na gluten koji nije vezan za celijakiju, a ta osjetljivost može uzrokovati razne simptome, uključujući one koji se odnose na štitnu žlijezdu.

Simptomi osjetljivosti na gluten veoma su raznoliki. Mogu uključivati probavne smetnje kao što su nadimanje, gasovi, dijareja ili zatvor. Osim toga, osobe osjetljive na gluten mogu imati kožne probleme poput keratoze pilaris ili „kokošje kože“, što je poremećaj gdje koža postaje suva i hrapava. Često se javlja i umor, kao i mentalna magla ili problemi sa koncentracijom. Ovi simptomi ponekad mogu biti prisutni samo nekoliko sati nakon konzumacije glutena, dok kod drugih mogu trajati danima.

Osim toga, gluten može igrati ulogu u nastanku različitih autoimunih bolesti, uključujući reumatoidni artritis, lupus i psorijazu. Kod mnogih ljudi intolerancija na gluten izaziva neurološke simptome, poput vrtoglavice, osjećaja nestabilnosti i promjena u ravnoteži. Neki ljudi pate od hormonalnih disbalansa, migrena ili bolova u zglobovima nakon konzumacije glutena.

Mentalno zdravlje također može biti pogođeno osjetljivošću na gluten. Česte su pojave anksioznosti, depresije i promjena raspoloženja kod osoba koje imaju osjetljivost na gluten. Gluten može uzrokovati upalu u tijelu i mozgu, što može dovesti do ovih emocionalnih i psihičkih simptoma. Neki ljudi ne prepoznaju da je upravo gluten pokretač njihovih mentalnih poteškoća, što može znatno otežati liječenje.

Uklanjanje glutena iz ishrane može biti značajan korak ka poboljšanju zdravlja štitne žlijezde, posebno kod osoba koje imaju autoimune bolesti štitnjače. Ipak, važno je napomenuti da se rezultati ne mogu očekivati preko noći. Tijelu može biti potrebno nekoliko mjeseci da se potpuno oporavi od upalnih procesa izazvanih glutenom. Tokom tog perioda, neophodno je strogo izbjegavati gluten, jer i najmanje količine mogu izazvati novi imuni odgovor i produžiti proces ozdravljenja.

Problemi sa štitnjačom i osjetljivost na gluten su složeno povezani. Eliminacija glutena može značajno pomoći osobama sa autoimunim poremećajima štitnjače, smanjujući simptome i poboljšavajući cjelokupno zdravlje. Iako je proces dugotrajan i zahtijeva promjenu životnih navika, rezultati mogu donijeti značajno olakšanje i doprinijeti boljem kvalitetu života.