Zanimljiva biljka anđelika (Angelica archangelica), prisutna je u narodnoj medicini dugo. Zbog aromatičnog okusa korijena, odavno je poznata kao hrana, začin i lijek. U vrtovima srednjovjekovnih samostana uzgajana je kao jedna od glavnih ljekovitih biljaka, a prije svega kao sredstvo protiv kuge. Po legendi, djelotvornost u liječenju kuge koja je tada harala Europom, otkrio je sveti Arhangel Mihailo, po kome je nazvana “arhangelika”. Zahvaljujući njenom korijenu, od “crne smrti” tada je spašeno mnoštvo ljudi, pa je postala “anđeoska”, a tek potom anđelika. Znalo se i da smiruje duh i regulira probavu, zbog čega je zauzimala posebno mjesto kod svećenstva u izuzetno burnom srednjem vijeku.

Angelica archangelica
Korijen je najljekovitiji dio biljke, dobar za probavu jer ima gorak okus, koji s eteričnim uljima stimulira probavni sustav i potiče apetit. Preporučuje se i za oporavak od anoreksije i malaksalosti. Koristi se i kod reume, bolesti jetre i žuči, kao i menstrualnih tegoba.
Sadržaj Članka
Anđelika je i djelotvoran ekspetorans, jer potiče izlučivanje sluzi iz dišnih organa.
Sadrži ulja koja djeluju protuupalno i suzbijaju infekcije, pa pomaže kod bronhitisa i upale pluća. S druge strane, spoj osthol sprječava zgrušavanje krvi, zbog čega se preporučuje za liječenje tromboze. Esencijalno ulje korijena anđelike sadrži rijetke sastojke, kao što su monoterpeni, felandreni, kumarine- arhangelicin, umbeliferonu i bergapten. Kumarini biljku čine blagim sedativom i učvršćuju san, a smanjuju napetosti.
Čaj od listova biljke također je djelotvoran za želudac, čisti krv i mjehur, ublažava nadimanje, grčeve i šuljeve.
Pospješuje izlučivanje sokova za varenje, pa se hrana bolje prerađuje. Za povećanje apetita uzima se na prazan želudac, 15 minuta prije jela. Za poboljšanje probave, kada je želudac izuzetno osjetljiv, poslije jela.
Preparati anđelike ne uzimaju se za vrijeme trudnoće i dojenja, ne preporučuju dijabetičarima, kao ni za osobama koje u terapiji koriste antikoagulanse (protiv zgrušavanja krvi). Duži boravak na suncu također nije preporučljiv za one koji koriste ovu biljku. Zbog sastojka fumarokumarina, ona je osjetljiva na svjetlost, pa može doći do pojave osipa nalik alergiji.
EKSTRAKT, TINKTURA, ETERIČNO ULJE
U terapeutske svrhe koristi se kao tekući ekstrakt, tinktura, eterično ulje ili osušeni korijen za čaj. Dnevno se uzima 1,5 do 3 g ekstrakta, a tinktura u dvije do tri doze od 20 kapi razblaženih u malo vode, neposredno prije ili poslije obroka.
Što se tiče eteričnog ulja, Nijemci kao dobri poznavaoci narodne medicine, savjetuju da se dnevno dva, tri puta uzme tri ili najviše četiri kapi. Čaj se pravi od jedne žlice suhog korijena, koji se kuha deset minuta u 2 dl vode i pije dva puta dnevno, svježe napravljen, neposredno prije ili poslije obroka.
Izvor:Novosti